sri - 06.07.2005
Kiša
Ponovo kažem
možda ti ne bi htio čuti ono što želim reći.
Zato šutim
iako
sve mi se čini da postaje neizbježno
odnekud će procuriti riječi
i odjednom svi ćemo tražiti zaklon
kao pred kišom.
Vozim se gradom i šutim
to nikoga ne smeta
sve dok sam sama.
Na pločniku
netko je skinuo cipele
i bos se smiješi na ljetnom pljusku.
Cipele su mi potpuno mokre,
a glava puna neposlanih poruka
i misli o vodi.
6. srpanj 2005 0:28:00
2 Comments:
šutim a ti misliš da se ljutim? .... i kao da ne znaš da tad šutim najmanje...slutiš, ili i ne razmišljaš....
:)
Jedva da kišom ispiru se tragovi umornog bića koji u sjeni čempresa taži glad magičnom juhom...opet, kroz san izblijedio je osjećaj gladi i samo treperi, u sjaju svjetiljke, nemir u gustoj ljetnoj noći...sanjamo vodu, a netko dovoljno snažan zaustavio je valove, sad na bonaci bingulaju se zapretene riječi i kap kiše razlio se kroz njedra Grada do kojeg dopirao je Otok...
