Crvenkapica II - Povratak u školske klupe

uto - 10.05.2005

Razlog šutnje

Pitali su me često zašto više ne pišem i stalno sam se izgovarala kako nemam vremena... i slično. Premda, vjerojatno bih uspjela uhvatiti sat ili dva svakih nekoliko dana da me ne pritišće prinudnost šutnje, težak osjećaj da ne smijem reći ili napisati ono što živim i osjećam iz dana u dan.

Eto, u takvom sam nekakvom razdoblju života u kojem hodam gradom obavijena mjehurom vlastitih misli, fantazija, snova, a ta opna koju umjetno održavam oko sebe priječi me da pokažem ili dotaknem, priznam koliko je u stvari nedostižno ili daleko ono što želim.

Bojim se još samo da jednom, kada se sve rasprsne (a sve se prije ili kasnije rasprsne ravno u lice), ne shvatim da ništa nije bilo stvarno... i da su sve moje želje i snovi sagrađeni samo kao kula za obranu od sivila rutine.

10. svibanj 2005 23:59:00

4 Comments:

kad ovako pišeš onda je zaista velika šteta šta ne pišeš češće. Previše nas u životu ugnjetavaju razna pravila, norme, osobe, osjećaji... previše da ne bi izmislili način kako ćemo sve to izvuć iz sebe da ne eksplodiramo.... zato služi blog, zar ne? A kad (ako) se sve rasprsne... ostat će sjećanje na ono što je bilo... a zar i to nije vrijedno?
ann, u 11. svibanj 2005 0:38:00
ni ja ne pišem više.....a neki dan nađoh i stare priče...pa mislim...možda nas jednostavno nešto prođe, pronađeo se negdje drugdje i koliko god bi htjela .....tipkat na visi....tipkam sve manje....
visa, u 11. svibanj 2005 21:35:00
All that we see or seem Is but a dream within a dream. .......... Poe
blue-train, u 11. svibanj 2005 21:48:00
Zašto se bojiš biti slobodnom? Budi svoja do kraja bez obzira na druge...promijeni blog, nick...samo naprijed...
maslačak (Neregistriran) (Neregistriran), u 11. svibanj 2005 21:50:00

Add comment